Gdje istok susreće zapad

Vrijeme, vrhunski umjetnik.
Uz Zemlju, Toplinu i Hladnoću, Kemijske procese, Gibanja tla, kao svoje pomoćnike.
Vrijeme je autor ove kolekcije nakita.

Davno, prije 2000 godina, na području današnjeg Izraela živjelo je kao potpuno transparentno ili obojeno staklo, uporabni predmet, možda bočica parfema ili čaša za vino. Potom svedeno na polomljenu i odbačenu stvar. No svakom ogrebotinom i mrljom iskustva, svakim centimetrom propadanja u tlo, umjetnička moć Vremena stvarala je ljepotu. U mraku na koji se oko ne može priviknuti, pod pritiskom tona kamena i pijeska, Vrijeme je stoljeće za stoljećem staklo polako mijenjalo, lomilo, spajalo, oblikovalo, bojalo.

Arheološkim iskapanjima posljednjih godina pronađene, ljuskice stopljenih slojeva stakla – žute, plave, crvene, ljubičaste, zelene, srebrne, zlatne – dobile su novi život.
Osjećajući energiju, poštujući unikatnu priču svakog pojedinog komada, stakla smo odjenuli u srebro, ponegdje boje istaknuli poludragim kamenjem i povezali u cjelinu vunom. Očima, maštom i vještim rukama u umjetničkoj radionici Elkana, uz dodir indijskog Pushkara i njegovih majstora zlatara, pred vas smo donijeli unikatne nosive komade povijesti. Plemenitim metalom obrubljeno, ali i dalje slobodno, staklo se nastavlja mijenjati – sada ovisno o podlozi na kojoj se nosi.

Prošlost je susrela budućnost. Tama svjetlo. Mašta stvarnost. Istok zapad. Mi ljepotu.

Pojam rimsko staklo odnosi se na drevno staklo proizvedeno u vrijeme Rimskog Carstva, prije dvije tisuće godina. Pronalazi se arheološkim iskapanjima na području mediteranskih zemalja, osobito današnjeg Izraela.

Staklo se u starom Rimu isprva koristilo za izradu posuda, tehnikama nanošenja stakla oko pješčane jezgre, lijevanja u kalupe i prešanja staklene sirovine, zbog čega je bilo dostupno samo bogatima.

No stoljeće prije Krista, otkrivena je tehnika puhanja stakla. Ta je tehnološka prekretnica omogućila masovnu proizvodnju staklenih predmeta, a vrhunac se bilježi u doba cara Augusta, kad su staklo koristili svi društveni slojevi u svim prilikama života, od kućanstva do mode.

Svaki pronađeni komad rimskog stakla obilježen je svojom poviješću uporabnog predmeta, kao i višestoljetnim prirodnim procesom, koji ga je obojio u prepoznatljive plave i zelene tonove. Propadanje stakla tijekom vremena pod zemljom, dovelo je do takozvane irizacije, stvaranja ljuskica u duginim bojama na staklenoj površini – što je jedno od prepoznatljivih obilježja rimskog stakla.